Nova komedija Vladimira Stojsavljevića 'Prva žena, druga žena' može se opisati kao klasična komedija karaktera. U bizarnoj situaciji gledamo dvije žene koje su prvo označene kao katolkinja i skojevka, da bismo ubrzo shvatili kako su svjetonazori "zamijenjeni".
Matilda, kojoj je Vesna došla s molbom da joj omogući crkveni sprovod zajedničkom mužu, tijekom razvoja situacije pokazuje sve više smisla za konkretno. Upravo ono što mami smijeh je potpuni izostanak bilo kakve fluidnosti i religijskog osjećaja u odnosu na svaku životnu temu.
Matilda, koja uvježbava tango na početku teksta, doslovno je tako strastvena i čvrsto na zemlji. Vesna, mlađa i dubokog marksističkog uvjerenja, na sve teme reagira posve lirski i fluidno. U ovoj opreci razvija se društvena satira i autorski komentar recentne političke situacije. Predstava kreće od realističkog postupka, ali se razvija u stilizaciju koja bi više odgovarala apstraktnom postupku.
Kao što i tekst ide od krajnje banalnih do intimističkih i mudrih stanja karaktera, tako se i predstava, u velikim pomacima i brzom ritmu, kreće ka neočekivanom završetku.